Thursday, July 30, 2009

`Jednoglepogdana` sve pocinje pocinje i sve prestaje.
Danas je lep dan!
Stanislava je danas ponovo otisla u bolnicu.
Pozvala me je juce da mi kaze da ce doci na kafu....zatim me je pozvala da mi kaze da nece doci na kafu... zatim sam ja nju pozvala da joj kazem da je nisam razumela o cemu govori......
Sela sam na bicikli i odjurila do nje....
Sacekala me je na cosku ..i sve mi je bilo jasno kada sam je videla!

Pravila sam se da ne primecujem da jedva hoda.
Sisla sam sa bicikla i pravila sam se da i ja jedva hodam i da jedva podnosim toplotu ...
Hodale smo oslanjajuci se na moj bicikl, ona sa jedne, a ja sa druge strane. Smejale smo se pijancima koji su takav nacin `guranja bicikla` otkrili mnogo pre nas . Kritikovala me je jer ne nosim sesir da se zaklonim od sunca, a ja sam se pravila da nisam ni primetila da sam zaboravila i da je ona potpuno u pravu sto nosi ogroman, beli `kaubojac` koji ima vezicu oko vrata.
Zelela sam da je obradujem mindjusama, narukvicama i ogrlicama za nju i njenu cercicu, ali nisam uspela da izmamim osmeh - sve ce to ostaviti Milici da ima kad poraste ...
Soba je bila prostrana i hladna.
Prazna.
Samo neophodne stvari koje jasno govore da ovde retko ko ulazi...
Zasto to nisam primetila ranije?
Uvek je ona dolazila kod mene na kafu i ja nisam ni razmisljala da sam ja jedina osoba sa kojom se druzi.
Pricala mi je o svojim posetama lekarima i pokazivala snimke i rezultate analiza, a ja sam uzimala naocare i pazljivo ih citala kao da sve razumem ...
Da, i moji su nalazi slicni ...
Ma, ko ce ih znati ... valjda lekari znaju svoj posao ....oni ce znati sve da objasne i vazno je da je njima sve jasno, zar ne? Pa da ...
Plasim se... Nemas cega da se plasis!
Da nam je neko pre tri godine rekao da cemo sedeti danas u tvojoj sobi i razgovarati - ne bi mu verovale ... a, evo nas - pricamo i smejemo se ...
( Smejem se ja , na silu, a ona se smeska iz pristojnosti i jer zeli da mi veruje da ce sve biti u redu.)
Vec smo ` pobedile` i `ucarile` tri godine - pa sta ces vise ?!